In order to view this object you need Flash Player 9+ support!

Get Adobe Flash player

Powered by RS Web Solutions

Mornaričko groblje

Povijest

Nastanak Mornaričkog groblja

Mornaričko groblje Pula, (njem. K.u.k. Marinefriedhof), jedno je od najvećih vojnih groblja u Evropi. Nastalo je 1862. godine kada je tadašnje Ministarstvo mornarice kupilo 4.000 m2 zemljišta za potrebe pokapanja vojnih osoba. Iako se u početku prakticiralo pokapanje u skupne grobnice, ubrzo, 1870., pokapanje se vrši u pojedinačne grobnice, čime se poboljšavaju higijenski uvjeti.

Proširenje i I. Svjetski rat

Naknadno Mornaričko je groblje prošireno na današnju površinu i doseže 22.039 m2. Tijekom I. Svjetskog rata na groblju se pokapao vrlo veliki broj žrtava rata. U prvom redu to su bili oficiri i vojnici Austrougarske monarhije. Kasnije, su se tu zakapali vojnici i drugih vojski. Žrtve brodske nesreće parobroda Baron Gautsch (1914) i članovi posade potopljenih bojnih brodova Szent Istvan i Viribus Unitis (1918) zakopani su upravo na ovom groblju, što ga čini još posebnijim. Kako za vrijeme rata tako i 1918., po isteku rata ponovno su se uređivale skupne grobnice, posebice za preminule od teške epidemije gripe posljednje ratne zime (1917/18). Donešena je odluka da se na ovom groblju prestane sa ukapanjima, čak se i razmišljalo o gradnji novoga groblja. Na Groblju je pokopano 12 austroug. admirala (zapovjednik Austroug. ratne mornarice A. Bourguignon von Baumberg 1879. i dr.) i jedan turski admiral.

II. Svjetski rat

Za vrijeme II. svjetskog rata ponovno se počelo s ukapanjem na ovome groblju. Tako je pokopano oko 300 talijanskih i njemačkih vojnika te vrlo veliki broj civila poginulih u anglo-američkom bombardiranju. Ukopani su vojnici i civili različitih narodnosti: Hrvati, Srbi, Crnogorci, Talijani, Austrijanci, Česi, Slovaci, Mađari, Nijemci, Englezi, Francuzi, Turci.

Proglašenje spomen groblja

Mornaričko groblje uspjelo je zadržati svoj urbanističko arhitektonski oblik, sačuvala se spomenička baština i podigla razina kulturološke vrijednosti, te je u tom smislu ubrzo stigla i valorizacija samog groblja. Odlukom od 27. 10. 1960. proglašeno je za spomen groblje, te se na njemu više ne vrše ukopi. Na groblju se nalaze komemorativna obilježja Austro-ugarskih vojnika iz I. Svjetskog rata, talijanskih i njemačkih vojnika iz II Svjetkog rata, te spomen obilježje borcima NOB-a i žrtvama palim u II Svjetskom ratu. Dugo godina groblje je ostavljeno na milost i nemilost vremenu, a onda se 1989. godine krenulo u obnovu groblja.

Sporazum o uređenju i održavanju Mornaričkog spomen groblja

Zahvaljujući potezima tadašnje uprave i gradskih vlasti te austrijskog Crnog križa i Njemački narodni savez za brigu o ratnim grobovima postignut je sporazum o uređenju i održavanju Mornaričkog spomen groblja. Dana 03. svibnja 1997. Mornaričkim balom u Domu hrvatskih branitelja (bivši Mornarički kasino) svečano je obilježen završetak njegove obnove. Groblje je danas uvršteno u popis spomenika pod zaštitom Haške konvencije. Posebna zanimljivost je činnjenica da se na ovom groblju nalazi najveći nasad čempresa u ovom dijelu Jadrana.

 

Tehnički podaci

Godina izgradnje: 1862

Lokacija: Sveti Polikarp, Pula

Površina groblja: 22.039 m2

Vrsta groblja: Vojno, mornaričko

Broj ukopanih: preko 100.000